Većinski izbori – pobjeđuje kandidat s najviše glasova.
Zbir mandata u Predstavničkom domu PS BiH, Parlamentu FBiH, NSRS i deset kantonalnih skupština – grub pokazatelj snage stranke (nivoi nisu ponderisani: mandat u kantonu vrijedi koliko i državni; RS nema kantone, pa su stranke iz RS potcijenjene u odnosu na stranke iz FBiH). Savezi su spojeni s nosiocem kao i u ostatku izvještaja.
Scenariji su poredani po vjerovatnoći (procjena): 1 SDA–HDZ–SNSD – po pravilima stranaka i bez blokada; 2 Vijeće ministara bez SDA uz FBiH u tehničkom mandatu – ne traži novi dogovor, nego nastavak sadašnje vlasti, ali je krhak i blokiran u domovima naroda; 3 SDA–SDP – izvodljiv, ali traži da Bećirović pređe uz SDA, SDP raskine s Našom strankom i HDZ BiH prihvati SDP uz SDA; 4 SNSD–HDZ–SDP – nova vlada FBiH tačno na granici (50/98) i blokirana u Bošnjačkom klubu, pa u praksi prelazi u scenarij 2; 5 pokušaj vlasti u FBiH bez HDZ BiH – blokiran u Hrvatskom klubu, bez većine na državi, pa na oba nivoa ostaje tehnički mandat.
Lanac odluka po pravilima stranaka: SNSD i HDZ BiH ne mogu bez SDA, a SDA uvodi svoje partnere na sve nivoe.
SNSD i HDZ BiH bez SDA ne mogu formirati novu vladu FBiH, ali ne moraju ni prihvatiti SDA: Vijeće ministara imenuju sa SDP+, Našom strankom i NiP-om, a u FBiH ostaje dosadašnja vlada (HDZ BiH, SDP+, Naša stranka, NiP) u tehničkom mandatu – nastavak sadašnje vlasti.
Bećirović (SDP+) prelazi na stranu SDA. S Filipović (HDZ BiH) čini 2/3 Predsjedništva bez Cvijanović, pa mandatara za Vijeće ministara mogu imenovati bez SNSD-a. HDZ BiH u ovom dogovoru prihvata SDP+ uz SDA (izuzetak od pravila da građanske stranke uzima samo umjesto SDA).
Država i FBiH bez SDA: dogovor tri stranke čiji su kandidati u Predsjedništvu. SNSD i SDP+ dogovore državne ministre, a HDZ BiH ulazi zbog Federacije – SDP+ mu daje većinu u FBiH bez SDA (HDZ BiH ne želi građanske stranke, ali drugog puta do vlasti u FBiH bez SDA nema). SDP+ svojim dogovorom povlači partnere iz predizbornog bloka, NiP i NES, te POMAK – bez njih dogovor nema većinu.
SDA sa SBiH i DF te NiP-om, NES-om i POMAK-om ima većinu u Predstavničkom domu FBiH i bez HDZ BiH. Takva vlada postojala je 2011. („Platforma“: SDP, SDA i dvije manje hrvatske stranke), ali samo zato što je visoki predstavnik suspendovao odluku CIK-a koja ju je osporila.
Osim ulaska u vlast, stranke biraju scenarij i po tome koliko on slabi njihove suparnike. Antidržavne stranke (SNSD, HDZ BiH) slabe prodržavne tako što jačaju pragmatične (SDP+, Naša stranka), koje pristaju na njihove zahtjeve; pragmatične biraju vlast. Kantoni nisu jednako vrijedni: najvažniji je Kanton Sarajevo – glavni grad i najbogatiji kanton, pa najbolja jedinica za jačanje stranke (budžet, javna preduzeća, zapošljavanje, vidljivost); po snazi i veličini slijede Tuzlanski (najmnogoljudniji), pa Zeničko-dobojski (industrija, energetika, uporište SDA) i Unsko-sanski kanton.
Većina u predstavničkim domovima nije dovoljna. Predsjednika i dva potpredsjednika FBiH (bez njih nema vlade FBiH) bira Predstavnički dom, a potvrđuje Dom naroda FBiH – uz većinu u svakom klubu konstitutivnog naroda (12 od 23). U Domu naroda PS BiH (5 Bošnjaka i 5 Hrvata biraju klubovi Doma naroda FBiH, 5 Srba bira NSRS) za kvorum treba 9 delegata, od toga bar 3 iz svakog naroda, a većina delegata jednog naroda (3 od 5) može proglasiti odluku štetnom po vitalni nacionalni interes. Ko drži 3 od 5 delegata jednog naroda, može zaustaviti svaki zakon i budžet države – ali ne i imenovanje Vijeća ministara, koje potvrđuje samo Predstavnički dom.
Vlast se pregovara odozgo: paket mora imati većinu u Parlamentu FBiH (50/98, uz HDZ BiH zbog Doma naroda), u NSRS (42/83) i na državnom nivou (22/42, ≥10 FBiH, ≥5 RS, 2 od 3 člana Predsjedništva). Koalicije na nižim nivoima ne obavezuju više: stranke koje moraju ostati van paketa zbog nespojivosti s HDZ BiH, koji sigurno ulazi (DF, SBiH i SBB), i dalje mogu vladati sa svojim partnerima u kantonima. Ali stranka koja je mogla ući u paket, a ostavljena je vani, postaje protivnik i u kantonima, a s njom i njeni partneri s nižih nivoa (DF i SBiH idu sa SDA). Stranka neće ući u paket ako joj vlast u „svom“ kantonu nije sigurna – zato se ne računa na lokalne stranke (npr. NES bez SDA nema sigurnu vlast u USK, pa neće u koaliciju bez nje – osim u scenariju 4, gdje USK osigurava sa SDP-om, POMAK-om i Laburistima). Isto tako, stranka koja je mogla ući u paket neće prihvatiti da ostane bez vlasti u svom uporištu (kanton gdje ima ≥15% mandata, npr. NES u USK, NiP u KS) – paket koji je tamo ostavlja u opoziciji nije održiv.
Tabela prikazuje svih pet scenarija kao pakete: